Jednom kasnije

Perišićeva druga zbirka poezije ‘Jednom kasnije’ predstavlja svojevrsnu nadogradnju na njegovu prvu knjigu pjesama ‘Dvorac Amerika’ koja se u hrvatskom pjesništvu devedesetih istakla kao posebna ; ona je, donoseći provjereni kompendij postupaka, sumirala ‘tekstualističko’ i kvorumaško nasljeđe sedamdesetih i osamdesetih godina ali i nagovještavala neke nove stilske i motivske strategije.

‘Jednom kasnije’ predstavlja dosad neobjavljivani autorov pjesnički opus nastao u višegodišnjem razdoblju. Pjesme imaju prilično intimistički ton, a pitanje subjekta je i dalje glavni problem koji zaokuplja Perišića kao pjesnika. U kvalitetnoj domaćoj pjesničkoj produkciji devedesetih i dvijetisućitih Perišić nastoji zauzeti neutralnu poziciju nepretencioznim bilježenjem vlastite poetske potrebe. U svojim pjesmama Perišićev je subjekt izmaknut, on načinje svojevrsno rasulo subjekta, a nastoji opisati nešto što treperi između ljudskog i neljudskog, subjektivnosti i tuđosti.