Jezik u progonstvu

Tema je gotovo uvijek zatvarala pogled na književni rad Imre Kertésza, i morat će još proći određeno vrijeme da on izađe iz sjene. Bezlični pokušaj potpunog lišavanja prava, pljačka i uništenja europskog židovstva ne spada u one priče i teme koje se mogu raspraviti u utorak i u srijedu staviti ad acta. To ne zastaruje.

“Nedavno mi je jedan poznanik dobacio primjedbu da drukčije govorim u svojim esejima negoli u romanima. Priznajem, ta me je poznanikova opaska toliko zaprepastila da ju otada ne mogu izbiti iz glave. Iskreno govoreći, vjerojatno nikada ne bih napisao sljedeće oglede da mi ih nisu naručili. A nikada ih ne bi ni zatražili da se nije urušilo ono drugo veliko europsko totalitarno carstvo koje označavaju pridjevkom socijalizma. To je ujedno bio i prostor u kojemu sam i sam boravio, ali i život koji me je u potpunoj stvarnosti upoznao sa stanjem normalnog postojanja, zapravo proglašen ilegalnim. Holokaust i okolnosti postojanja u kojima sam pisao o holokaustu medu sobom su se neraskidivo isprepleli. Meni se holokaust nikada nije javljao u prošlome vremenu.”