Zabava kod mojih ja

Veoma je zabavno živjeti beskrajne mnogolikosti svojih ja. Iskušavati neprekidne nizove i kombinatorike mogućnosti identiteta, potencijale onoga što je ljudsko, jer ljudskost i jeste, prije svega, mogućnost. Veoma je, dakle, to zabavno, osim što nije. Neoliberalni svijet, a i postmoderni rezon kao njegov ključni izričaj, potenciraju sliku identiteta kao krpeža, kao beskrajne igre i promjene u kojoj bi mnogolike identitetske uloge suštinski trebalo da budu izbor, dok se sistemska oblikovanja identifikacija nameću kao čvrsta, ograničena, pa čak i podmukla, jer pitanje je koliko smo ih svjesni i gdje je tačno granica između našeg pristajanja na prinude i same prinude.