Knjiga priča Franje Petrinovića Napokon produžetak je autorove zapitanosti nad životom koji se troši i osipa, kao i preispitivanje suštine i smisla ljudskog postojanja. Njegovi junaci, anonimni ljudi sa običnim biografijama, suočeni sa starenjem i sa životom koji im izmiče, osuđeni su na trpljenje. Oni su dvostruki gubitnici: napušteni i poniženi od strane svojih najbližih, gotovo po pravilu su i žrtve novih vremena. Kao sudeonici jednog bivšeg sveta, čiji su temelji etički i ideološki poljuljani, oni teško podnose propadanje jednih i uzdizanje drugih vrednosti, poricanje tradicije i neminovno gubljenje identiteta. U Petrinovićevom svetu, naseljenom setom i melanholijom, nema besa i nasilja, ali zato tuga i zamor od preživljavanja obeležavaju živote junaka koji na stranicama ove proze presabiraju domete sopstvenog postojanja. A to i za njih i za čitaoce može da bude korisno. I lekovito.

Žaneta Đukić Perišić

Franja Petrinović (Novi Slankamen, 1957) je književnik i književni kritičar iz Vojvodine, iz Novog Sada. Studirao je u Novom Sadu na Filozofskom fakultetu. Uređivao je kulturni časopis Polja, pisao je za novosadski Dnevnik, a posle toga je bio urednik u izdavačkoj kući Stylos. Autor je romana i eseja. Član je Upravnog odbora Društva književnika Vojvodine. Dela Mimezis, mimezis romana, roman, 1983. Tkivo, opsene: povest , roman, 1988. (n. izdanje 2001.) Izveštaj anđela, roman, 1997. Pred vratima raja, eseji, 2002. Poslednji tumač simetrije, roman, 2005. Nagrade nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine 1997. nagrada Branko Bajić 2002. Iskre kulture 2006. nagrada Laza Kostić 2006.