0

Pretraga

Moj dan u drugoj zemlji

Šifra proizvoda978-86-521-4235-4

499,00 din.

Autor

Prevod

Prevod sa

Izdavač

Godina izdanja

Broj strana

67

Povez

Format

20 cm

Oblast

U zemlji se za tog voćara govorilo da je posednut, i to „ne samo jednim nego raznim, mnogim, čak bezbrojnim demonima“. Preko dana on se šeta mestom, govori tiho nemuštim jezikom, ponekad urla i plaši seljane svojim uvredama, tiradama, proročanstvima. Noći provodi u svom šatoru pored groblja. Jedino se njegova sestra brine o njemu, roditelji odavno više nisu živi. Ona ga posmatra kako priča sa životinjama i ne može da poveruje da anđeoska pesma koju čuje dolazi iz njegovog grla.

Tog dana sestra ga je pratila do jezera na čijoj se suprotnoj obali nalazi druga zemlja. Nekoliko muškaraca je upravo izvlačilo ribarski čamac, jedan od njih ga je pogledao kako ga „nikad niko nije pogledao“ – i demoni su smesta izašli iz njega. „Tako sam se oslobođen svojih demona… zaputio u drugu zemlju na drugoj strani jezera.“

Peter Handke ispisuje priču o poetskom preobražaju, o oslobođenju središta čovekove prirode, tog „neiskorenjivog otpora“, bez kojeg nema ničeg osim „večito bezdušnog bića“.

Peter Handke jedan je od najznačajnijih pisaca nemačkog jezika i savremene svetske književnosti. Pisac stotinak knjiga, romana, pripovesti, drama, poezije, eseja i filmskih scenarija; autor više filmova, i koautor i saradnik u mnogim filmovima Vima Vendersa; likovni ilustrator svojih tekstova. Dobitnik niza nagrada: Bihnerove, Kafkine, Šilerove, Ibzenove, Nestrojeve, nagrade „Tomas Man“, nagrade „Milovan Vidaković“ i drugih. Nobelova nagrada za književnost dodeljena mu je 2019. „zbog uticajnog rada koji sa lingvističkom genijalnošću istražuje periferiju i posebnost ljudskog postojanja.“

Handkeov prvi roman Stršljenovi i prva drama Psovanje publike objavljeni su 1966. Iste godine se na sastanku Grupe 47 u Prinstonu u SAD distancirao od „opisivačke“ književnosti novog realizma i utvrdio poziciju svoje književnosti kao usmerenost na jezik i na odnos jezika i sveta. Motiv ugroženog subjekta u problematičnoj komunikaciji sa spoljašnjim svetom karakterističan je za rana Handkeova ostvarenja, kao što su romani Golmanov strah od penala (1970), Bezželjna nesreća (1972), Kratko pismo za dugo rastajanje (1972) i Levoruka žena (1976), potom proslavljeni dramski komad Kaspar (1968) ili zbirka poezije Unutrašnji svet spoljašnjeg sveta unutrašnjeg sveta (1969).

Knjiga Spori povratak kući (1979) predstavlja prekretnicu u Handkeovoj književnosti i okretanje prirodi i materijalnosti sveta, gde su film i slikarstvo izvori književne inspiracije. Istovremeno je u Handkeovim ostvarenjima prisutno neprekidno traganje za smislom postojanja. Otuda su lutanje i migracija primarni modus aktivnosti i aktivizma, a put je mesto za tzv. „epski korak“, koji nije posebno vezan za određeni žanr. Njegovom delu je otad svojstven snažan avanturistički duh, ali i nostalgija, koji su uočljivi u pripovestima kao što su Pouka planine Saint Victoire (1980), Ponavljanje (1986), Još jedanput za Tukidida (1990), Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Drine i Morave ili Pravda za Srbiju (1996), Moravska noć (2008) i Veliki Pad (2011) ili u dramama Vožnja čunom ili komad za film o ratu (1999) i Lepi dani u Aranhuezu (2012).

Proizvod je dodat u korpu