Hoćemo još malih priča, još, još i još

Priče Davida Albaharija stalno iskazuju otvorenost za egzistencijalne, umetničke i poetičke promene pripadajućeg mu kulturnog kruga i njima saglasnog načina književnog mišljenja, u istoj meri koliko i same stvaralačke prakse. Na delu je, pre svega, bio nepragmatičan, relativizujući pristup odabranim „mikroskopskim” temama, više okrenutim jeziku u kojem se uobličava moguće iskustvo sveta, a manje iskustvu sveta koje se uobličava u jeziku. O tome, na poseban, neponovljiv, albaharijevski način govori i knjiga Hoćemo još malih priča, još, još i još.