Za potrebe doktorske teze posvećene „životu na selu u XXI veku“, etnolog početnik David Mazon napušta Pariz i nastanjuje se u jednom skromnom selu u okrugu De-Sevr. Kod starijih zemljoposednika nalazi krov nad glavom, nabavlja motocikl kojim može nesmetano da istražuje okolinu, snabdeva se u kafani koja je ujedno i bakalnica i ribolovačka radnja, a znanja o tom kraju crpi kod ljubaznog predsednika opštine – po osnovnom pozivu grobara. Pristigavši u selo, započinje terenski dnevnik u koji pohranjuje zanimljivosti iz svakodnevnog života i nedavne prošlosti sela, odlučan da pronikne u suštinu ruralnosti.

Ali on nije upućen u neke neobičnosti tog mesta u kome Smrt vodi glavnu reč. Kad se nekoga dočepa, ona ga odmah strmoglavljuje u Točak vremena, da bi mu u životinjskom ili ljudskom obličju udahnula novi život u našem ili nekom davnijem dobu. Tako, dok Matijas Enar izvanredno pretresa slojeve njene istorije, pred čitaocem izranja ona iskonska Francuska. Pisac ipak nikad iz vida ne gubi ni malu seljačku družinu, okupljenu oko mladog etnologa, koja nagoveštava možda i srećnu neoruralnost naših sutrašnjica.

Ali predsednik opštine već uveliko priprema godišnju gozbu grobarskog bratstva – trodnevni gargantuovski pir kad Smrt pravi predah ne bi li se bez zadrške grobari – i čitaoci – častili izobiljem hrane, pića i jezika.

Matijas Enar (Mathias Énard) je rođen 1972. godine, studirao persijski i arapski jezik, i dugo boravio na Bliskom istoku. Živi u Barseloni. Objavio je romane: Savršenstvo pucnja (2003 – Nagrada pet kontinenata frankofonije), Ploviti Orinokom (2005) i Zona (2008), roman ovenčan Decembarskom nagradom2008. godine i nagradom Livr Anter 2009. godine. A za roman Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima dobio je Gonkurovu nagradu gimnazijalaca za 2010. godinu. Ta knjiga je iste godine nominovana i za Veliku nagradu za roman Francuske akademije, kao i za glavnu Gonkurovu nagradu. Akademska knjiga objavila je roman Zona (2016), a u pripremi je i roman koji je dobio Gonkurovu nagradu za 2015. godinu Busola.