Etika polne razlike

Lis Irigare (Luce Irigaray, 1930), filozofkinja, lingvistkinja, psihoanalitičar­ka, teoretičarka kulture, jedna od najistaknutijih i najznačajnijih predstavnica savremene francuske feminističke teorije. U svojim brojnim radovima (Speku­lum drugog: žena, Taj pol koji nije jedan, Etika polne razlike, Govor nikad nije neutralan, Ja, ti, mi: ka kulturi razlike, U početku bješe ona…) analizira poziciju žena u istoriji filozofije, psihoanalitičkoj teoriji i strukturalnoj lingvistici. Cilj Lis Irigare je da razotkrije odsustvo ženske pozicije subjekta, ali i odsustvo istinske polne razlike iz zapadne kulture.

Pred čitaocima je prvi prevod knjige Etika polne razlike na našem jezič­kom području.

* * *

Muškarac i žena ostaju strani jedno drugom više nego životinji, biljci, ka­menu, univerzumu, bogovima. Ova nesvodivost jednog na drugo neprestano se zaboravlja i uređuje u svjetovima izgrađenim na neznanju. Jezik i razmjena uop­šte funkcionišu kao da se ove dvije polovine poznaju, razgovaraju, dijele (se). A jedva da uspijevaju da budu sa svake strane ogledala koje ne pripada ni jednoj ni drugoj, đavoljeg ili božanskog ponora, blizine koja više ništa ne znači. […]

Ni žena ni muškarac nisu izgradili teritoriju koja bi im omogućila da žive i imaju suživot u svojim tijelima, plotima, da se zagrle, vole, stvore cjelinu. Stvara­nje polne etike odloženo je za kasnije. Ona je uzeta iz čudnih skretanja. Zaustav­lja se na životinjskoj ekologiji, razmatra polnost biljaka, analizira ponašanje ćeli­ja, trudi se da spozna sve vrste i rodove istog i drugog s obzirom na veličinu, oblik, boju, količinu, broj… Sve, izuzev onoga što nam je toliko blizu da ga ni ne opažamo i čemu možemo da pristupimo samo u noći. Toliko nam nedostaje ono što nam kazuju naše čulne moći, njihova arhitektura, pristupi, pragovi, prelazi od najintimnijeg do najdaljeg, u nama, među nama…