Drugi zakon termodinamike

,,Glamuzina i u novom romanu pokušava odgovoriti na ono čuveno Carverovo pitanje: O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi? Pritom iznosi posve različite, pa često i nevjerojatne manifestacije i implikacije, kako kaže Susan Sontag, ‘najmisterioznijeg ljudskog odnosa’. U novom romanu na scenu je doveo 14 muškaraca i žena, sve ih spojio na jednom tulumu i natjerao ih da nam ispričaju svoje životne priče. Svi su u četrdesetima, ‘izlupani’ i oštećeni životom, svi pritom svjesni da im isti taj život sipi kao pijesak među prstima, ali i dalje, naravno, duboko zakačeni za svoje strasti, opsesije, utvare. Međusobno su u različitim odnosima – ljubavnim, bračnim, poslovnim, prijateljskim – koji se kompliciraju, razotkrivaju kulmirniraju upravo na tulumu na koji nas Glamuzina privodi.
Drugi zakon termodinamike važan je roman i zbog iznimne Glamuzinine sposobnosti da minuciozno, sloj po sloj razotkriva svoje likove i njihove motive, da nam zorno pokaže kakvi su ispod kože, što ih muči a što pogoni, i zbog inventivne i kompleksne strukture romana za čiju je izgradnju potrebno veliko spisateljsko umijeće.”

Roman Sinić

,,Dobrano prije globalne pandemije Drago Glamuzina započeo je pisanje ovog romana, čija je središnja postavka posve dekameronovska. No ono što je bitno za čitatelja jedan je drugi virus: onaj istovremeno discipliniranog i strasnog pripovijedanja. Gotovo svi likovi u ovoj priči su pisci, profesionalni krotitelji priča, no njih i njihove posledice, pokazat će se, ponekad je zaista teško zauzdati. Glamuzina, ipak, nema taj problem: ritam romana je metronomski, tempo brz, dok se dinamika vješto poigrava iznevjerenim očekivanjem. Neka vas odabrani spisateljsko-kulturnjački milje ne obeshrabri: za razliku od tipova koje ste navikli sresti na pjesničkim soarejama, Glamuzinini likovi nepretenciozni su, slojeviti i intrigantni.”

Marko Pogačar

Drago Glamuzina rođen je u Vrgorcu 1967. godine. Diplomirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio u dnevnom listu “Vjesnik”, tjedniku “Nacional” i izdavačkoj kući “Profil”. Od 2011. radi kao glavni urednik u izdavačkoj kući “V.B.Z”.
Objavio knjigu pesama Mesari (Naklada MD, 2001.), roman Tri (Profil, 2008.), knjigu pesama Je li to sve (V.B.Z., 2009.), knjigu pesama s fotografijama Stanka Abadžića Sami u toj šumi (Bibliofil, 2011.), knjigu pesama Everest (Fraktura, 2016.) i knjigu izabranih pesama Waiting For The Frogs To Fall (HDP, 2017.). Za Mesare je dobio Nagradu,,Vladimir Nazor” za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pesama autora do 35 godina. Za roman Tri dobio je nagradu t-portala za najbolji roman godine.
Knjige su mu prevedene na njemački, bugarski, engleski, makedonski i slovenački jezik. Živi u Zagrebu.