Vječni malograđanin ; Dijete našega vremena

“Rođen sam 9. prosinca 1901. i tou Rijeci, na Jadranskom moru, poslijepodne u tričetvrt pet (prema jednoj drugoj verziji u pola pet). Kad sam imao trideset i dvije funte (16 kg) napustio sam Rijeku, motao se Venecijom, Balkanom, i svašta doživio, između ostalog ubojstvo Nj.V. kralja Aleksandra od Srbije, zajedno s njegovom bračnom polovicom. Kada sam dosegao 1,20 m, preselio sam se u Budimpeštu i živio tamo do 1,21 m. Ubrajao sam se među revnosne posjetitelje brojnih dječjih igrališta, gdje sam svojom sanjalačkom i zloćudnom prirodom neugodno upadao u oči. Na visini od otprilike 1,52 m u meni se probudio eros, ali mi isprva nije priređivao velike neugodnosti — (moja ljubav prema politici u to je doba već bila prilično prisutna).
Zanimanje za umjetnost, osobito za lijepu književnost, javlja se relativno kasno (na visini od okruglo 1,70 m), ali tek od 1,79 m nadalje počinje predstavljati nagon, ne baš neodoljiv, ali ipak nagon. Kad je izbio svjetski rat, već sam bio 1,67 m, a kad je završio, imao sam 1,80 (u ratu sam se vrlo brzo “izvlačio”). S 1,69 imao sam svoj prvi izrazito seksualni doživljaj — a danas, kad sam već odavno prestao rasti (1,84 m) s blagom se sjetom prisjećam onih slutnjama bremenitih dana.
Danas rastem ionako samo u širinu — ali o tomu vam još ne mogu ništa priopćiti, naime samome sebi sam još uvijek isuviše blizak.”

Ödön von Horvath