0

Pretraga

Svi su ljudi lažljivci

Šifra proizvoda978-86-6145-119-5

616,00 din.

Autor

Prevod

Prevod sa

Izdavač

Godina izdanja

Broj strana

180

Povez

Format

21 cm

Oblast

Alehandro Bevilakva jedan je od argentinskih pisaca koji žive u Madridu sedamdesetih godina prošlog veka. Baš pred objavljivanje svog (književnog) remek-dela, on će nesrećno nastradati… Najava ovakvog narativnog toka može samo da zavede čitaoca koji očekuje trilerski zaplet i rasplet. Nasuprot tome, ovaj bogato obojeni roman, setan i zabavan u isto vreme, predstavlja slagalicu od četiri priče onih koji su poznavali Bevilakvu, među kojima je i Alberto Mangel, kao lik, a njihova pisana svedočenja jedini su put ka istini jednom francuskom novinaru. Nepouzdane i veoma različite priče slažu se u fascinantan mozaik od kojeg sumnjičavi čitalac neće moći da odvoji pogled do poslednje stranice. Ova kompilacija fragmenata, isečaka, nedovršenih epizoda, čini, kako sam autor kaže, kolebljivu i neodređenu biografiju iza koje je utkana priča o tome u kojoj meri mi u život, a posebno u smrt bliske osobe ugrađujemo sami sebe.

Iznad svega, ovaj roman je o čitanju, o proživljavanju književnih sećanja, a potom i o pisanju i uvek zamagljenoj granici između istine i laži, realnosti i fikcije.

Otkriti nešto što se htelo zaboraviti deluje kao gotovo nemoguć poduhvat posle trideset godina, u svetu u kojem se menja sve sem nečega što je pre mnogo vekova zapisano u Knjizi psalama: “Svi su ljudi lažljivci.”

Alberto Mangel je rođen u Buenos Ajresu 1948. godine. Detinjstvo je proveo u Izraelu, gde mu je otac službovao kao argentinski ambasador, a potom je pohađao školu u Argentini. U Evropu odlazi 1968. i nekoliko narednih godina, sa izuzetkom jedne godine provedene ponovo u Buenos Ajresu kada je radio kao novinar za list Nasion, živeo je u Španiji, Francuskoj, Engleskoj i Italiji, zarađujući povremeno kao čitač tekstova za različite izdavačke kuće. Sredinom sedamdesetih godina prošlog veka prihvatio je ponudu da radi kao pomoćnik urednika za “Les Editions du Pacifique”, izdavačku kuću na Tahitiju. Po objavljivanju Rečnika izmišljenih mesta (The Dictionary of Imaginary Places, 1982) napisanog u saradnji sa Đanijem Gvadalupijem, preselio se u Kanadu. Priredio je više od deset antologija kratkih priča sa najrazličitijim temama, od fantastičnih do erotskih, i napisao nekoliko knjiga kako lepe književnosti tako i stručnih: među ostalim knjigu Istorija čitanja (A History of Reading), za koju je dobio francusku nagradu “Medisis” (Prix Médicis), prevedenu na trideset dva jezika i u Tajmsovom književnom dodatku (Times Literary Supplement) svrstanu među knjige godine, potom knjigu eseja U šumi iza ogledala: Eseji o rečima i svetu (Into the Looking-Glass Wood: Essays on Words and the World), Čitalačke slike (Reading Pictures), Sa Borhesom (With Borges, Geopoetika 2005), Biblioteku noću (The Library at Night, Geopoetika 2008), Grad reči (The City of Words) i romane Vesti iz inostranstva (News from A Foreign Country Came), Stivenson pod palmama (Stevenson Under The Palm Trees, Geopoetika, 2006), Svi su ljudi lažljivci (Todos los hombres son mentirosos, Geopoetika 2013).

Redovno piše za novine i časopise širom sveta. Predan je svetu književnosti u praktično svim njegovim fasetama – esejista, romanopisac, književni kritičar, antologičar, prevodilac i izdavač – što mu je donelo zavidan međunarodni ugled. Dobitnik je više značajnih nagrada i mnogobrojnih priznanja, među kojima su, pored već navedenih i Nagrada “Mark Kiterik”(Engleska) za roman Vesti iz inostranstva, Nagrada “Grincane Kavur” (Italija), nagrada Fondacije Herman Sančes Ruiperes (Španija), Nagrada “Rože Kaloa” (Francuska) za sveukupno delo, te Gugenhajmova stipendija. U Francuskoj mu je dodeljena titula Viteza umetnosti i književnosti (Ordre des Arts et des Lettres).

Od 2015. do 2018. bio je direktor Narodne biblioteke Argentine.

Za sebe voli da kaže da je pre svega čitalac i zaljubljenik u knjige.

Proizvod je dodat u korpu