0

Pretraga

Leteće lisice

Šifra proizvoda978-86-6145-006-8

774,00 din.

Autor

Prevod

Prevod sa

Izdavač

Godina izdanja

Broj strana

219

Povez

Format

21 cm

Oblast

Ono što Bajera čini drugačijim od pisaca koji su se bavili nasleđem krivice iz Drugog svetskog rata jeste samome sebi dat neobičan zadatak: da slike rata prikaže zvukom! Naime, glavni lik Herman Karnau po profesiji je inženjer zvuka. Iz svog običnog života skromnog i moralnog čoveka on ulazi u mulj nacističkih eksperimenata. Put od ozvučavanja bizarnih političkih okupljanja do Hitlerovog bunkera u Berlinu, posut je pričama dva glasa: Karnaua i najstarije, dvanaestogodišnje Gebelsove ćerke Helge. Karnau sluša. Helga posmatra. Iz tog pojedinačnog uha i oka Bajer, spektakularno vešto, poetički zgusnuto i jezički jedinstveno, poručuje: nacisti nisu toliko voleli Firera koliko su malo voleli čovečanstvo.

Karnauova opsesivnost ljudskim glasom, a potom i svim drugim zvucima (od onih u bitkama na Istočnom frontu do samrtnih) svojevrsna je zvučna kulisa koja povezuje svu koroziju uticaja nacizma na pojedinačne živote.

Bajerova igra istorijske istine i laži nije jednoznačna niti pravolinijska; neki od likova su postojali ali su imali druge uloge, neki događaji su se dogodili ali ih nema, neko je bio mrtav i pre smrti, a neko živ kada mu vreme nije. Šta god bilo u pitanju, Bajerova analitičnost i rigidna disciplina detaljnog opisivanja drži pažnju kao da je reč o kriminalističkom romanu. Na mestima na kojima bi se čitalac tome najmanje nadao.

Nagrađivani i prevođeni glas savremene nemačke književnosti, prvi put na srpskom jeziku. Veliki pisac.

Marsel Bajer rođen je u Tajflingenu, odrastao u Kilu i studirao englesku i opštu književnost u Zigenu, da bi se konačno nastanio u Drezdenu. Magistrirao je s radom o spisateljici Friderike Majreker. Od 1980. piše pesme, šest godina kasnije počinje s prozom, a krajem osamdesetih objavljuje priloge o književnosti, muzici i umetnosti, među ostalim i u Noje cirher cajtungu i Frankfurter algemajne cajtungu. Napisao je i tri opere u saradnji s Enom Popeom (Interzona, Rad hrana smeštaj, IQ. Test baterija u osam činova). Poslednjih godina istražuje istoriju nauke, kao i saznajne procese kod čoveka i životinja. Bio je organizator i učesnik više stručnih javnih diskusija iz arheologije, zoologije i entomologije. U ovom kontekstu posebno treba istaći njegov šestomesečni boravak na Institutu za istoriju nauke Maks Plank u Berlinu.

Od 1991. godine do danas, Bajer osvaja niz književnih stipendija i nagrada, od kojih su pažnje posebno vredne stipendija Rolf Diter Brinkman, stipendija s boravkom u rezidenciji Berlinskog književnog kolokvijuma (Literarische Colloquium Berlin – LCB) i najveća stipendija koju nemački pisci mogu dobiti – boravak od godinu dana u Rimu u vili Masimo; od nagrada najvažnije su medalja Johanes Bobrovski, književna nagrada Žan Paul grada Bajrojta, nagrada Hajnrih Bel koja se dodeljuje u Kelnu, nagrada Jozef Brajtbah, tibingenska nagrada za poeziju Fridrih Helderlin, bečko književno odlikovanje Erih Frid, kao i Lilijenkronova docentura u Kilu. Od 2012. do 2013. Stadtschreiber (pisac na rezidencijalnom boravku) grada Bergena. Roman Kaltenburg ušao je u širi izbor za Nemačku književnu nagradu (2008).

Autor je romana Ljudsko meso (1991), Leteće lisice (1995, Geopoetika, 2010), Špijuni (2000) i Kaltenburg (2008, Geopoetika, 2012). U saradnji sa Andreasom Calausom (ilustracije) napisao je nefikcionalnu prozu Idemo na more (2001), a knjigu Nonfiction objavio je 2003. Autor je zbirki pesama Vokmenka (1990) i Zemljopis (2002) i novele Zaboravite me (2006), kao i zbirke pripovedaka Putinovo poštansko sanduče (2012).

Proizvod je dodat u korpu